Sušenje biljaka

PRETRAŽI BLOG:

Custom Search

Sušenje biljaka

Sušenje je u stvari odstranjivanje vode iz ubranog bilja, njenim isparavanjem u zrak, čime se nakon izvjesnog vremena dobiva suha droga. Nakon sušenja u svakoj biljci ostaje manja količina vode koje se naziva vlagom droge. Što je ubrano bilje nježnije i tanje prije će se i osušiti za razliku od onih debljih i sočnijih. Sušenje može biti prirodno i vještačko. Kod prirodnog sušenja koristi se prirodna toplota a vještačko se obavlja uz pomoć infracrvenih zraka i drugih izvora topline. Prostor za sušenje treba biti topao i zračan, vrlo čist, a provjetravanje mora biti što bolje. Dakle, prije nego se odlučimo za branje bilja moramo osigurati adekvatan prostor za njegovo sušenje. U tu svrhu nam može poslužiti tavan ili neka druga površina koja je otvorena, prozračna i koja prima toplom od sunca. Prije početka sušenja prostorija se dobro očisti a na pod stave čisti papiri na koje se ostavlja bilje u vrlo tankom sloju. Za veće količine moraju se izgraditi police koje se postavljaju jedna iznad druge u malo kosom položaju. Važno je ostaviti dovoljno prostora između polica da se bilje može neometano stavljati i skidati. Brzina sušenja ovisi o vrsti i građi bilja, o vlažnosti i temperaturi zraka, pravcu strujanja zraka i njegovoj jačini. Povisi li se temperatura i sušenje će se ubrzati. Do koje temperature se smije ići ovisi od bilja koje se suši. Sušenje je gotovo kada su sušeni dijelovi krhki i lomljivi. Nijedna droga se ne smije isušiti previše niti u njoj smije ostati vlage jer će se tada prilikom stajanja upljesniviti. Osušeno bilje se čuva i sprema u suhoj i prozračnoj prostoriji i određenoj ambalaži. Postoji jedno pravilo koje se ne smije prekršiti a to je da se bilje ne smije izlagati direktnom dejstvu sunca.

1. Listovi se suše u tankom sloju na temperaturi od 30-40 stupnjeva Celzijusa. Ne diraju se niti prevrću za vrijeme sušenja.
2. Cvjetovi se suše u tankom sloju, veoma brzo na temperaturi od 30-35 stupnjeva Celzijusa na sjenovitom zračnom mjestu. Kao i listovi ne smiju se dirati za vrijeme sušenja niti prevrtati. Pravilno osušeni ostavljaju se u dobro zatvorene drvene sanduke ili u limene kutije.
3. Zelen ili herba se suši u tankom sloju na temperaturi od 30-40 stupnjeva Celzijusa. Kod aromatičnih droga koje sadrže eterično ulje mora se biti pažljiv i odmah nakon sušenja ih spremiti kako ne bi ostale lahko hlapljivog ulja. Zeleni se brže suše od listova a otpale listove za vrijeme sušenja ne treba bacati.
4. Plodovi koji će se sušiti razrezu se u što tanje slojeve i suše na temperaturi od 30-40 stupnjeva. Sočne plodove treba izrezati što tanje i ne smiju biti nabacani jedni na druge jer lahko može doći do fermentacije a time i uništavanja svega što je korisno u njima.
5. Korjenje i podanci, ako su deblji razrezu se po dužini ili u tanke plohe. Nanižu se kanap i objese. Sušiti se ne smiju prebrzo a temperatura se kreće između 30 i 50 stupnjeva.
6. Kora se suši odmah nakon skidanja na temperaturi od 35-45 stupnjeva i ne smije se svježe ubrana ostaviti na hrpi.
7. Za gomolje vrijedi isto što i za korijen i podanak.

GUBICI u težini I KOD SUŠENJA svježih DROGA
Korjenje i podanci - od 3-5 kg svježe droge daju 1 kg suhe
Kora - od 3-4 kg svježe daje 1 kg suhe droge
Listovi - od 4-5 kg svježe dobije se 1 kg suhe droge
Plodovi - od 4-6 kg svježe daju 1 kg suhe
Zeleni - od 3-5kg svježe droge daju lkg suhe
Cvjetovi - od 5-9 kg svježe daju lkg suhe
Gubici su različiti a vrijednosti relativne.

ČUVANJE
Suhe droge treba čuvati od uticaja dnevne svjetlosti jer lahko blijede i gube na kvaliteti. Previsoka toplina djeluje štetno i usljed njenog djelovanja dolazi do raznih kemijskih promjena. Hladnoća s jedne strane djeluje kao konzervans i spriječava razvoj mikroorganizama, ali u izvjesnim slučajevima može izazvati u drogama sa eteričnim uljima razne promjene sastava. Zrak, a pogotovo vlaga uništavaju osušenu drogu isto kao što čine insekti, plijesni i crvići. Da se zaključiti da dobijene droge ne mogu stajati beskonačno i da se većina mora obnavljati svake godine. Osušeno ljekovito bilje treba dobro i kvalitetno zapakovati i skloniti na suho mjesto koje se može provjetravati. Bilje se najbolje očuva u vrećama od višestruke debele hartije ili u drvenim sanducima sa dobrim brtvom. Ako se čuvaju manje količine u domaćinstvima dobra zaštita osušenom bilju se pruža u tamnim dobro zatvorenim staklenkama. Svaka vreća, sanduk ili kesica mora imati tačnu oznaku sadržaja sa svim podacima o nazivu droge, vremenu i mjestu branja. Ovo vrijedi i za domaćinstva i za one koji sakupljaju veće količine bilja. Od loše osušenog ljekovitog bilja ne može se napraviti dobar lijek, a od lijeka se traži da bude kvalitetan i učinkovit.